/image%2F2577286%2F20171109%2Fob_8d2d9f_myavatar.png){kind=avatar}
Ovu priču moram ispričati, jer je ogledalo života u Hrvatskoj; njenih političara, mentaliteta, odnosa,... Ovo je priča koja govori o tome da u Hrvatskoj vlada jednoumlje, odnosno da već 75 godina nema oporbe, priča koja dovodi do neminovnog ukupnog zaključka ovog bloga - ljudi bježimo odavde dok još imamo za kartu!!
Umirovljeni seoski učitelj i njegova supruga godinama su molili načelnika općine da im postavi uličnu svjetiljku, tako da imaju rasvjetu kao i drugi mještani dotične zabiti, jer uostalom uredno plaćaju komunalnu naknadu. Njihovom zahtjevu nije udovoljeno jer nisu bili u načelnikovoj stranci, a nisu mu ni rođaci ni prijatelji. Tako su proveli 7 godina u mraku. Sve do jednog lijepog sunčanog dana, kad ih je posjetio zet iz susjednog grada, koji je u tom gradu visokopozicionirani SDP-ovac. Tada su se spomenuti umirovljenici, zajedno sa svojim zetom, našli na lokalnoj proslavi na kojoj je bio i načelnik njihove općine. U roku od tjedan dana pred njihovom je kućom osvanula lampa uz prigodan načelnikov komentar: „Pa što niste rekli da vam je to zet!?". Nije bilo bitno što su iz različitih stranaka, bilo je bitno da moraju jedan drugoga pokriti.
Čovjek koji je 45 godina plaćao doprinose, koji uredno plaća komunalnu naknadu, mora moliti da bi mu šerif postavio lampu, koju je već preplatio pedeset puta! To je naša stvarnost.